Odavno se Podstrana nije probudila  tako rano, prije 3.30. Oko četiri sata već smo bili u autobusima. Deset autobusa iz Podstrane, a iz splitskomakarske nadbiskupije ukupno 26, uz dodatnu rijeku automobila uputilo se u Dubrovnik, na biskupsko ređenje don Mate Uzinića. Vođeni sigurnom rukom Prometovih vozača, uz okrjepu u Neumu, već u osam sati bili smo na Stradunu. Nismo stigli prvi, ispred dubrovačke katedrale već je bilo petstotinjak hodočasnika, najviše
Poljičana.

A u gradu šušur, Stradun pun svijeta, svake nove minute sve veća gužva. Mi iz Strožanca bili smo najbrojnija skupina, mislim da nas je bilo gotovo tisuću. Gdje god da sam se okrenuo, vidio sam nekoga poznatog. Čujem što ljudi govore između sebe:

− Cila je Dubrava stigla na ređenje našem don Mati – zborili su Dubrovčani. – Ostalo je tek nikoliko staraca da čuvaju selo.

− Don Mate je to zaslužio. Takvi se čovik i svećenik ritko rađa – komentirali su među sobom. – Da Dubrovčani znaju kakvog su čovika i svećenika dobili za biskupa, zvona Svetog Vlaha ne bi pristajala zvonit.

Uskoro je počela ceremonija ustoličenja. Sveta misa počela je u 10 sati, zvonima i ulaskom u katedralu više od stotinu svećenika, svih hrvatskih biskupa i kardinala Vinka Puljića i Josipa Bozanića.

Glavni zareditelj bio je splitskomakarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a suzareditelji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te zadarski nadbiskup msgr. Želimir Puljić.

Činu zaređenja, uz brojne Dubrovčane, kao i vjernike iz splitskomakarske nadbiskupije, nazočili su i brojni uzvanici i uglednici iz crkvenog i javnog života, među kojima apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Mario Robert Cassari, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, subotički biskup Ivan Penzeš, kotorski biskup msgr. Ilija Janjić, svi hrvatski biskupi, brojni svećenici, vjernici i hodočasnici, ministar graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Branko Bačić, dubrovačkoneretvanski župan Nikola Dobroslavić te gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić.

− Dobrodošao, biskupe Mate, u svoju Dubravu, u svoju republiku – pozdravio je msgr. Želimir Pulić svojeg  nasljednika, a zatim i biskupove roditelje Ivana i Milicu te braću Juru, Antu i Tomislava.

Sveta misa ređenja trajala je tri i pol sata, redale su se homilije, a na kraju je mrsgr. Mate Uzinić kao biskup svima zahvalio na današnjem danu:

− Na početku svega nalazi se Bog. Njemu pripada zahvalnost što je po svojoj božanskoj providnosti vodio povijest ove biskupije i moju povijest i ujedinio ih. Ove dvije povijesti koje se danas povezuju u zajedničku sadašnjost, a do Božje volje i budućnosti ugrađen je trud mnogih… Došli ste na ovo ređenje iz Poljica, iz Dubrave, posebno iz Strožanca, splitsko-makarske nadbiskupije, na kraju iz Dubrovnika. Vaš biskup treba vas jednako kako vi trebate mene… Svjestan činjenice da je Dubrovnik, unatoč katoličkoj većini, viševjerski grad, želio bih tu otvorenost međusobnoj suradnji u duhovnoj izgradnji grada i biskupije proširiti na one koji drukčije vjeruju i misle. Stoga ruku pomirenja i suradnje u osobno ime i u ime svoje biskupije, vjerujući u ekumensku ideju i međureligijski dijalog, želim pružiti predstavnicima Pravoslavne crkve, židovske i islamske vjerske zajednice, kao i svim ljudima dobre volje. Svi oni koji žele raditi na izgradnji ovoga grada imat će moju nesebičnu pomoć. Jer sam uvjeren da ta korist bude suprotstavljena Bogu i Njegovoj svetoj volji. S tom vjerom, blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Nakon svete mise, za hodočasnike je priređen zajednički ručak. Dubrovčani su se opoštenili, hrane je bilo u izobilju, pića također. Za one najmlađe kolača  i sladoleda. Oko tri sata biskup Mate Uzinić nakratko je svratio među hodočasnike, pozdravio se i uputio blagoslov. Nije dugo ostao zbog drugih obveza. Poslije ručka krenuli smo u  obilazak Dubrovnika, najljepšeg hrvatskoga grada, a vjerojatno i jednog od najljepših u svijetu. Navest ću nekoliko zanimljivih podataka.

Dubrovnik je bio nadbiskupija do 1828. godine, kad je ušao u sastav splitsko-makarske nadbiskupije.

Biskupija danas obuhvaća 1368 četvornih kilometara. Na području dubrovačke biskupije živi 87.261 stanovnik, od kojih je 77.686 katolika, uz malu zajednicu Židova, pravoslavaca i muslimana. Zaštitnik biskupije je sveti Vlaho, čija je fešta od 2009. godine na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine čovječanstva. Dubrovnik je poseban ne samo po svojem zaštitniku, nego i po svojoj arhitektonskoj cjelini. Opredijelili su se za otmjenu jednostavnost i suzdržanu monumentalnost. Dubrovčani nisu dopustili da i jedan detalj bude zasebno remek-djelo. Tako je remek-djelo ispao sam Grad.

Prošlost Dubrovnika može se podijeliti na tri razdoblja. Prvo je ono od osnutka do 1358., kad je bio prvo pod vlašću Bizanta, pa Venecije. Drugo je razdoblje neovisnosti i procvata Dubrovačke Republike od 1358. godine. Iako teritorijalno mala, imala je jaku trgovačku mornaricu s 280 brodova i veliku mrežu diplomatskih predstavnika (30-50), posebice u mediteranskim zemljama. Treće je razdoblje od 1808. do Bečkoga kongresa 1815. godine, kad je Dubrovačka Republika zauvijek izbrisana s europske političke karte. Može se reći da je Dubrovačka Republika, uz Poljičku (dokinuta 1807.), zadnji ostatak hrvatske državne i političke samostalnosti. Ove dvije republike ispisale su svijetle stranice hrvatske povijesti.

Zoran Jurišić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru