U broju 18. Podstranske revije iz prosinca 2009. godine, u članku pod naslovom Majka ili maćeha, pisala sam o problemu naših branitelja u vezi s tužbama pred našim redovnim sudovima protiv Republike Hrvatske – Ministarstva obrane.

Da se podsjetimo, riječ je o ugovoru o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama, tzv. zelenim ugovorima
(tako se nazivaju zbog boje papira na kojem su tiskani). U konkretnom slučaju, članak 6. citiranog ugovora Republika
Hrvatska, to jest MORH, nikada nije ispoštovala iako se tim člankom ugovora obvezala gardistima isplaćivati 3,5 prosječne plaće u hrvatskom gospodarstvu. U citiranom članku objasnili smo sve o značenju ugovora u hijerarhiji
pravnih akata. Pisali smo i o tome kako su se naši redovni sudovi te sam Ustavni sud, zajedno s Državnim  odvjetništvom Republike Hrvatske, narugali našim braniteljima, i to na način da te ugovore smatraju nezakonitim, s obrazloženjem da nisu u skladu s tzv. Odlukom predsjednika RH iz 1995. godine (nikada objavljenoj u Narodnim novinama). Dakle, postavlja se pitanje: u kojem trenutku ugovor, Ustav, zakon i podzakonski akti počinju djelovati? Poštuje li se zaista u našoj državi trodioba vlasti kao abeceda demokracije, odnosno je li pravosudna vlast doista neovisna?

Kakva je to trodioba vlasti kad „nezavisna sudačka vlast“ radi po nečijoj direktivi, čak i protivno zakonu? Sve navedeno dovelo je do još jedne apsurdne situacije. Državno odvjetništvo u ovršnom postupku naplaćuje parnični
trošak, na koji izričito nema pravo na temelju članka 162. ZPP-a ili, objašnjenja radi, ima pravo na trošak kao što su, primjerice, sudske pristojbe ili vještačenja, ali ne na nagradu koju propisuje Odvjetnička komora RH. Dakle, troškovi se naplaćuju nezakonito i na taj se način nezakonito puni državni proračun.

Nakon svega navedenog, ova tužna priča dobiva svoj nastavak. Također su na Međunarodnome sudu za ljudska prava u Strasbourgu odbačene tužbe pripadnika gardijskih brigada protiv RH Ministarstva obrane koje su im podnesene, a znakovito je da je dopis datiran 15. travnja 2011. godine. Dakle, na isti dan kad je objavljena osuđujuća presuda Haaškog suda našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, odnosno osuđujuća presuda svima nama, svim Hrvatima.

Kao što znamo, ugovor je zakon između dviju ugovornih strana i samo ga ugovorne strane mogu mijenjati (samo oni koji su ga sklopili i potpisali). Dakle, po hijerarhiji pravnih akata u pravnoj teoriji i praksi, ugovor je taj kojega se mora poštovati kao prvog i najvažnijeg. Sve ovo treba ponoviti nekoliko puta, jer možda najeminentniji svjetski i europski pravni stručnjaci (kao i naši) nisu uspjeli dovoljno naučiti o značenju ugovora iz svojih udžbenika.

Međutim, svi naši sudovi, kao i Međunarodni sud za ljudska prava, ignorirali su prava naših branitelja ignorirajući sve navode tužbe na način da predmetne ugovore smatraju nezakonitima, a uz to stoji i žalosna priča o parničnim troškovima. ECHR smatra da našim braniteljima na navedeni način nisu povrijeđena ljudska prava na temelju odredbi i Konvencije o ljudskim pravima, dok Sud u Haagu smatra da su hrvatski generali zajedno s braniteljima
i narodom kazneno odgovorni.

Imajući na umu ova saznanja, pitamo se tko to i zašto želi ovaj napaćeni narod predati na milost i nemilost Europskoj
uniji, a ona se nikada nije obazirala na sve nevolje kroz koje smo prolazili u nametnutom nam ratu, kad smo se morali boriti za goli život. Danas smo u situaciji da stranci upravljaju nama, kako bi nas materijalno iskoristili i moralno degradirali te da nam oduzeli ljudsko dostojanstvo. Zar su se naši branitelji za to borili, za ovakvo europsko  pravosuđe? Zamjera im se i  sudi što su spašavali naše živote, i to s krunicom oko vrata, s vjerom u Boga i s puno ljubavi… Za sve to nije im bilo teško žrtvovati svoj život. Pošteno su se borili braneći svoj dom i za to smo mi i
oni uvijek spremni.

Eto, dok je još na vrijeme, promišljajmo o dvjema najsramotnijim odlukama europskog pravosuđa i želimo li zaista u takvu Europsku uniju, koja nam upravo drži prodike zbog Poglavlja 23.

Ines Bošković Sorić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru