Svaki roditelj želi poslušno dijete. Međutim, najposlušnija djeca ponekad nisu i najuspješnija, i obrnuto. Djecu koja su jako poslušna lako je usmjeravati kamo mi želimo. Oni su uzorna djeca i previše se lako prilagođavaju, ponašaju se pasivno, potpuno zaboravljaju svoj interes, potrebu, želju i sve čine samo da udovolje odraslima. Primjerice, takve će djevojčice ostaviti svoju igru i čuvat će mlađeg brata. Tek u adolescenciji očituju se problemi, jer ne funkcioniraju pravilno, nisu zadovoljne sobom i tada se uočavaju razne psihičke smetnje u obliku neodlučnosti, nemaju svoj stav i želje, a kad postanu roditelji, prilagođavaju se djeci i ne prepoznaju što je njima važno. Uzorna djeca ne podnose kritiku, pa ako im se mora izreći, ona mora biti blaga i vrlo obazrivo izrečena. Da bi pravilno stvorili i razvili osjećaj vrijednosti kod takve djece, roditelji trebaju pitati „što ti osjećaš“ ili „kako se osjećaš“, a ne „što ti misliš“, jer ta djeca ne funkcioniraju samostalno i ne znaju riješiti konflikte.

S druge strane, roditelji takozvane neposlušne djece često u odgoju primjenjuju fi zičko zlostavljanje, ili još teži oblik psihičkog zlostavljanja u obliku izrugivanja, ucjenjivanja itd. Pogrešno je reći djetetu „ako budeš dobar đak, mi ćemo te voljeti“, jer to je problem uvjetne ljubavi te se takvi roditelji trebaju zapitati je li to uopće ljubav. Posljedica je takvog ponašanja roditelja psihička trauma u djeteta, te su ta djeca emocionalno nestabilnija i manje otporna na bilo kakav stres. Kod te je djece dominantan osjećaj krivnje i imaju lošu sliku o sebi. Takva su djeca često agresivna, sklona sukobima i nasilju jer oponašaju roditelje, ili postaju depresivna i povlače se u sebe. Ta anksioznost slična je strahu, i ako ne znamo o kojem se strahu radi, on se refl ektira na neuspješnost u učenju.

Izloženost i gledanje sukoba među roditeljima također ostavlja posljedice na zdravlje i budući život djece. Ako je majka ugrožena, dolazi do psihotraumatske stresne posljedice − PTSP-a. Ono što se događa između roditelja snažno utječe na dijete i njegovo školsko postignuće. Istraživanja su pokazala da 58 posto roditelja koji su zlostavljani nije završilo srednju školu, a ponekad ni osnovnu, dok 52 posto djece koja su zlostavljana nema akademsko postignuće.

Upravo zbog toga roditelji trebaju izgraditi pravilan zajednički odnos koji će se temeljiti na toleranciji i razumijevanju, jer to je polazište pravilnog funkcioniranja bračnog života. Samo kvalitetnom dvosmjernom komunikacijom shvaćanja i prihvaćanja roditelji će odgojiti svoju djecu u kompletne i stabilne osobe.

Milica Brajičić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru

Tino