Julijan Medini, povjesničar i arheolog, vrstan istraživač povijesnih artefakata iz grčko-rimskog razdoblja na našem području, rođen je 6. studenoga 1939. u Košutama pokraj Sinja, a umro je 4. rujna 1990. u Zagrebu, nakon teške bolesti. Osnovnu školu pohađao je u mnogim manjim mjestima gdje mu je otac radio kao prosvjetni djelatnik (pedagog). Gimnaziju je završio u Splitu 1958., a Filozofski fakultet (povijest − arheologija) u Zadru 1963. Od 1965. do 1967. Radio je kao honorarni kustos u Arheološkome muzeju u Zadru, a od 1967. kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru. Magistrirao je 1974. u Zagrebu, a doktorirao 1981. u Zadru. Postao je izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru 1982., a od 1987. redovni. Od 1984. do 1987. bio je dekan tog fakulteta, a potom profesor do svoje smrti u 52. godini života.

Medini je bio profesor i istaknut znanstvenik na polju povijesnih i arheoloških istraživanja. Njegovi radovi – a bibliografi ju čini 45 jedinica, ne računajući novinske članke i razne druge manje priloge – nezaobilazni su u svim novijim znanstvenim radovima slične tematike koju je za života proučavao. Najveći dio svojeg života i rada posvetio je proučavanju antičkih religija i kultova. Svoj znanstvenoistraživački rad usmjerio je na područje od Ravnih kotara do Neretve, gdje je proučavao rasprostranjenost i utjecaj pojedinih religija na život stanovništva koje je od davnina naseljavalo to područje: bila su to ilirska plemena Liburni, Japodi i Naroni, te grčki i rimski doseljenici i vojnici. Naravno da je u takvoj stvarnosti dolazilo do miješanja različitih religijskih utjecaja, poput mitraizma koji su donosili rimski vojnici podrijetlom iz Male Azije, zatim službene rimske religije te autohtone religije kojoj su pripadali Iliri. Nakon što je Rim priznao kršćanstvo, ono potiskuje ostale religije, ali proteklo je nekoliko stoljeća dok one nisu potpuno nestale.

Julije Medini svoj je znanstvenoistraživački rad usmjerio na područje Dalmacije, pa je posve logično da je svoja istraživanja provodio i na području Podstrane, gdje je protumačio stanovit broj iskopina i artefakata. O tome svjedoče njegovi radovi (Provincia Liburnia – Diadora, sv. 9., Zadar, 1980.). Najznačajniji je njegov doprinos tumačenje natpisa na nadgrobnim stelama, od kojih su i dvije stele Luciusa Artoriusa Castusa, zasigurno najznačajnije osobe rimskoga doba koja je živjela u Podstrani i tu bila pokopana. Don Danko Vlašić u svojoj knjizi Prošlost Podstrane kazuje: „Prednja strana jednog sarkofaga pronađena je razbijena u dva komada, i to odvojeno i u različito vrijeme, kod crkve sv. Martina. Sada se nalaze ugrađeni na dva mjesta na vanjskoj strani sjevernog ogradnog zida starog dijela groblja kod te crkve. Iz sastavljenog i naknadno točno pročitanog latinskog natpisa saznaje se da je u sarkofagu bio ukopan: ‘Lucije Artorije Kast, stotnik III. Galske legije, također stotnik VI. Željezne legije, također stotnik II. Pomoćne legije,  također stotnik V. Makedonske postojane legije, također prvi stotnik iste legije, zapovjednik Mizantskog brodovlja, zapovjednik VI. Pobjedničke legije, vojskovođa britanskih legija protiv Amorićana, presidijalni prokurator provincije Liburnije sa sudačkom vlašću, za života sebi svojima… oporučno.’

Kako se iz natpisa vidi, bio je to vrlo visoki vojni i civilni rimski zapovjednik, koji je posljednje godine svoga života proveo na svom imanju na Pituntiumu i tu je bio pokopan, po svoj prilici, sredinom III. stoljeća poslije Krista. Sa svojim pravilno uklesanim velikim slovima i ukrašenim rubovima ne samo da je vrlo lijep, nego je po svom sadržaju i najvažniji natpis iz Pituntiuma.“

Divljenja je vrijedna činjenica da je Medini uspio protumačiti te natpise. To je mogao samo znalac velikog iskustva, erudit koji je problem sagledavao sa svih aspekata i rješavao ga komparativnom metodom. Zato se i danas njegova tumačenja citiraju, a njegovi zaključci uzimaju kao nepobitne istine.

Prerana smrt onemogućila ga je u pisanju njegove najvažnije knjige, sume njegovih istraživanja i dovršavanja znanstvenog rada, za koju je čitav život prikupljao zapise. Ta bi knjiga zasigurno donijela nove spoznaje u hrvatsku znanost i bila bi polazište za daljnja istraživanja naše još neistražene povijesti.

Na temelju iznesenog, nedvosmisleno proizlazi da je Julijan Medini bio znanstvenik visokog formata koji je u svojem kratkom vijeku puno dao, osobito u istraživanju antičkih religija u priobalju i neposrednom zaleđu. U svojem relativno kratkom životu ostvario je iznimno puno, hrvatskoj povijesti i arheologiji dao je nemjerljiv doprinos, Podstranu je uveo u znanstvenu mapu Hrvatske, a zbog važnosti njegova otkrića moguće i u znanstvenu mapu svijeta.

Jurišić Zoran

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru