Prvi poznati stanovnici splitske okolice, pa tako i Podstrane, bili su Iliri. Vjerojatno su stanovnici na ovom području pripadali plemenu Delmata. Na ovom području između donjih tokova Žrnovnice i Cetine živjeli su u I. st. po. Kr. tri roda plemena Delmata: Pituntini, Nerastini i Onestini.

Etnikum Pituntini pojavljuje se na međašnome kamenu koji potječe iz oko 50. god. po. Kr., a nađen je u Dubravi Poljičkoj. Na području današnjeg Pituntiuma dosad je otkriven priličan broj antičkih natpisa. Posebno su grupirani oko crkve svetog Martina, zatim lokaliteta Javor, Vinine, Kotlace i Brik do Mutograsa, prema zapadu na Stupi, Šćadinu do  Strožanca, a nalazimo ih i u Staroj Podstrani. Očigledno je da su prema običajima tog vremena grobovi i njihovi spomeni postavljani uz ceste. Na antičkoj karti Tabula Peutengeriana prikazana je rimska cesta koja prolazi upravo ovim područjem: od Oneuma preko Epetiona prema Saloni, dakle, uz more nešto sjevernije od današnje Magistrale. Njegovo autohtono stanovništvo bilo je poznato rimskim piscima koji su opisivali našu obalu, pa tako Plinije Stariji među ostalim kaštelima spominje i onaj po imenu Petuntium. Kaštel Petuntium mogao se nalaziti na položaju današnje Stare Podstrane, opasan bedemima od velikih kamenih blokova slaganih u suhozid, dok se naselje u širem smislu prostiralo po terasastim padinama sve do mora. Ostatke velikih kamenih blokova nalazimo danas u ogradi groblja u Sv. Martinu u Podstrani. Oni nisu na svojem izvornome mjestu, ali mogli su pripadati bedemima tog prvog ilirskog naselja kaštela Petuntiuma.

Materijalna kultura ove zajednice poznata je iz malobrojnih slučajnih nalaza, među ostalim, ističu se grobovi na području Mutograsa te ulomci helenističke keramike, što upućuje na dobre trgovačke odnose domaćeg ilirskog stanovništva s helenističkim svijetom, vjerojatno u prvom redu s naseobinom Epetionom (današnji Stobreč), osnovanom u 3. st. pr. Kr. Za vrijeme Rimskoga Carstva područje današnje Podstrane i dalje je pripadalo ilirskom plemenu Pituntina, iako se tu naselio i jedan sloj rimskih građana. Rimljani su prvo reorganizirali plodne obradive površine, i to tako da je dio zemljišta pripadao glavnom gradu Saloni. Također, zaključujući po arheološkim nalazištima, dokazano je postojanje jednog prostranog poljoprivrednog imanja koje se smjestilo na pješčanom rtu predjela Javor, odnosno na Vininama. S obzirom na blizinu Salone, vjerojatno je da su tu bili posjedi istaknutih osoba. Pokraj crkvice sv. Martina pronađena su dva natpisa visokog dužnosnika rimske države Lucija Artorija Kasta. Oba natpisa donose funkcije te poznate osobe viteškog staleža. Prvi je uklesan na jednostavnom cipusu ukrašenom sa strane, a drugi se nalazi na njegovu nadgrobnom spomeniku, koji se sastojao od masivnoga kamenog bloka ukrašenog sa strana rozetama i viticama, a dio je većeg spomenika, vjerojatno are. Natpis ističe iznimnu karijeru u raznim krajevima carstva ovog vojskovođe koji je na kraju svoj mir našao u Podstrani.

Rimske obitelji koje su posjedovale zemlju na području Pituntiuma uglavnom su pripadale srednjim slojevima, bili su to isluženi vojni veterani, oslobođenici i trgovci. Autohtono stanovništvo ovog područja sačuvalo je svoju duhovnu kulturu nastojeći joj dati novu formu. Pituntini su, kao i ostala ilirska plemena, posebno štovali Silvana, pastirsko božanstvo, čiji je satirski lik s kozjim nogama proizišao iz stočarstva kojim su se ilirska plemena bavila. Uglavnom je na reljefi ma prikazan sam ili sa srodnim božanstvima. Tako je na pročelju crkve sv. Ante u staroj Podstrani uzidan reljef s likovima Silvana i njegove tri pratiteljice nimfe. Na ovom području poznat je još jedan Silvanov spomenik. Nedaleko od kapele sv. Martina pronađena je Votvina ara s njegovim reljefom i posvetnim natpisom.

Provalom Avara i dolaskom Hrvata na ovo područje krajem VI. i početkom VII. stoljeća ne prekida se kontinuitet naseljenosti u Podstrani. Dolaskom na ovo područje Hrvati su vjerojatno zatekli ruševine rimske naseobine Pituntiniuma. Prvo hrvatsko naselje na području Podstrane vjerojatno je naselje Gornja Vas, podno Pišćenice. Veliku važnost Podstrana ima i za vrijeme prve hrvatske države i kneza Mislava, vladara primorske Hrvatske koji već u prvim godinama svoje vladavine dolazi u sukob s Mlečanima i njihovim duždom Petrom Tradonikom. Godine 839. na lokalitetu Sv. Martin u Podstrani dolazi do sukoba Hrvata i Mlečana u kojem pobjeđuju Hrvati, nakon čega je sklopljen mir u kneževu dvoru u  Sv. Martinu. Najstarija od triju starih župa na području današnje Podstrane po svoj je prilici bila župa sv. Martina. Obuhvaćala je područje ondašnjeg sela Bilaja uz morsku obalu, imala je svoju župnu crkvu sv. Martina i uz nju svoje groblje. Vjerojatno je postojala još od XI. st., ako ne i prije toga. Također se i najstarije groblje u Podstrani nalazi na području pokraj crkve sv. Martina. Premda prvi povijesni podatci o njemu počinju tek od početka XVIII. st., nema sumnje da je postojalo na tom području još od vremena prvog spomena crkve sv. Martina u IX. st. Naime, crkva s grobljem nalazi se na području na kojemu su i Rimljani običavali pokapati svoje mrtve, o čemu svjedoče nadgrobni spomenici pronađeni u njezinoj blizini u drugoj polovini prošlog stoljeća. I Hrvati su, nakon što su se ovamo doselili, počeli pokapati svoje mrtve prema kršćanskom običaju, pokraj crkve sv. Martina. Budući da je na ovom području postojalo staro naselje Bilaj i prije XI. stoljeća, kada se prvi put spominje, nije teško zaključiti da se pokapanje na ovom groblju obavljalo još od nastanka tog naselja. Na području Sv. Martina nalazio se dvor kneza Mislava, izgrađen na mjestu gdje je prije njega bila rimska naseobina Pituntium koju su razorili Avari. Bio je to zemljišni posjed sa  zgradama i kmetovima koji su pripadali crkvi sv. Martina.

Gotovo puna dva i pol stoljeća, to jest od 839. do 1090., čitavo područje današnje Podstrane zavijeno je u duboku i dosad neprozirnu povijesnu tamu. Povijesni izvori iz tog doba ništa ne govore o zbivanjima na ovom pograničnom području pokraj susjednog Splita.

Iako izvori ne obiluju podatcima, zna se da je na području Podstrane postojao niz naselja.

Na istočnoj strani sela Podstrane, ispod planinskog vrha Pišćenice, nalazi se predio polja koji se i danas zove Gornja Vas. Taj naziv nužno navodi na  zaključak da je na tom položaju nekad postojalo istoimeno naselje u kojem su živjeli vjerojatno prvi stanovnici na području današnje Podstrane. Međutim, ni iz povijesnih vrela ni iz postojećih poljskih naziva ne može se utvrditi da je u tako dalekoj prošlosti na toj strani i pod tim imenom postojalo neko drugo naselje osim Podstrane. Iako se kao spomen na Gornju Vas nije sačuvao ni jedan povijesni dokument, u prilog njezinu postojanju govore činjenice i arheološki nalazi koji potvrđuju njezino postojanje. U Gornjoj Vasi vjerojatno su još prije dolaska Hrvata živjeli ilirski pastiri, poznati pod nazivom Pituntini. Na ovaj zaključak upućuje velika ilirska gomila na vrhu Pišćenice. Poslije Ilira tu se naseljavaju Hrvati. Kao i o nastanku, tako i o nestanku naselja ne može se ništa konkretno kazati. Može se samo pretpostaviti da su stanovnici bili prisiljeni napustiti svoje naselje i spustiti se u primorski dio da bi postali kmetovi na dvoru u Sv. Martinu.

Premda se naselje Perun prvi put spominje tek koncem XI st., nema sumnje da su se stari Hrvati i ovdje naselili vrlo rano. Ovo se naselje nalazilo pod istoimenim brdom na sjeverozapadnom dijelu podstranskog područja. Naziv Perun zabilježen je u darovnici Splićanina Petra Crnog Gumajeva iz 1090. godine. Nakon toga Perun se opet spominje 1239. godine, a zaselak se također spominje i u više darovnica iz XV. stoljeća. Posljednji put Perun se spominje 1525. godine. Razlog je tomu dolazak Turaka početkom XVI. st. u splitsku okolicu, što je prekinulo život nekih manjih naselja na ovom području, pa i Peruna. Na njegovo postojanje danas podsjeća samo  istoimeni naziv polja, jer više nema ni traga ruševinama.

Na zapadnom dijelu vrha brda Peruna nalazi se položaj koji je još u pretkršćansko doba bio posvećen poganskom kultu. Kršćanstvo nije uništilo tu prastaru religioznu tradiciju, nego ju je prihvatilo izgradivši na tom istaknutom planinskom vrhu crkvu sv. Jurja. Može se pretpostaviti da je izgrađena prije X. stoljeća, a sigurno su je podigli stanovnici starih zaselaka Gostana i Peruna, koji su se nastanili ispod njezina položaja još u prvim stoljećima nakon što su se doselili u splitsku okolicu. Poslije višestoljetne šutnje, crkva sv. Jurja na Perunu prvi put je zabilježena u spisu o vizitaciji župe Podstrane 1711. godine. Premda je crkva bila teško oštećena još za vrijeme Drugog svjetskog rata, sada je obnovljena i u njoj se svake godine služi sveta misa s blagoslovom polja na blagdan sv. Jurja.

Nešto jugozapadnije od zaseoka Perun, također pod brdom Perunom, od najstarijih je vremena bilo naselje Gostan. Nije poznato kada su se stanovnici naselili u tome selu, ali pretpostavlja se da je i Gostan nastao još u prvim stoljećima hrvatskog života na ovom području. Stanovnici Gostana, kao i Peruna, napustili su svoja stara ognjišta početkom XVI. st. bježeći pred Turcima.

Zaselak Bilaj po svojem prvom povijesnom spomenu spada među najstarija naselja na podstranskom području. Nalazio se na morskoj obali, u blizini današnje crkve sv. Martina. Prvi put je spomenut 1090.  godine u jednom kupoprodajnom ugovoru. Budući da se zaselak Bilaj nalazio u blizini starohrvatskog kneževskog dvora sv. Martina, treba pretpostaviti da su u njemu još od IX. stoljeća živjeli njegovi kmetovi. Oni su u početku radili na okolnom kneževskom posjedu, a poslije njega, kada je dvor propao, obrađivali su ga kao kmetovi crkve sv. Martina, koja je vjerojatno naslijedila to imanje. Bilaj je vjerojatno postojao sve do sredine XVI. stoljeća, kada su ga napustile i posljednje obitelji zbog straha od Turaka, te su se uglavnom preselile u puno zaštićenije selo Podstranu, pod sjevernim brdom.

Na padinama brijega u zapadnom dijelu Strožanca, koje se spuštaju od  istoka prema polju u Blatu, nalazi se područje poznato pod nazivom Staro Selo. Pod tim nazivom sačuvalo se sjećanje na nekadašnje Opaće Selo, koje je na tom položaju postojalo sve do početka XVI. stoljeća. Prvi put je to selo, ali bez svojeg naziva, spomenuto 1431. god. u jednoj ispravi samostana sv. Stjepana pod borovima u Splitu. Hrvatski naziv Opaće Selo zabilježen je prvi put 1461. godine. Pretpostavlja se da su tu živjele obitelji kmetova splitske vlastele koja je na tom području imala zemlju i posjede. Osim samostana, koji se ovdje nalazio uz morsku obalu, bio je tu i samostanski kaštel. U njemu je odsjedao samostanski opat sa samostanskom pratnjom kad je dolazio da pregleda rad na svojem posjedu. Iako je opatov kaštel zabilježen 1689. na jednoj mletačkoj gravuri splitske okolice, sigurno je da je on ovdje postojao i puno prije. Čini se da je Opaće Selo bilo veće od svih starih podstranskih zaselaka, osim tadašnjeg sela Podstrane. U Opaćem Selu postojala je i župa sv. Marije, koja se prvi i jedini put spominje 1495. godine, i to u jednoj odluci Splitskoga kaptola, kojom je zadužio župe u splitskoj nadbiskupiji da daju novčani doprinos za troškove kaptolskog Sabora s odsutnim biskupom. Nema podataka kada je župa ustanovljena, a pretpostavlja se da je to bilo oko 1444. godine.

Na zapadnom dijelu Podstrane nalazio se vjerojatno, sve do svršetka XVI. st., mali zaselak Mirča. Prvi je put spomenut 1430. godine u jednoj odluci kralja Sigismunda. Iako je Mirča još jednom bila zabilježena, i to na mletačkoj graviri iz 1650. god., vjerojatno su njezine malobrojne obitelji još u XVI. st. napustile svoj zaselak zbog turske opasnosti. Među starim podstranskim naseljima nalazilo se i najveće selo Podstrana, smješteno podno južnih kamenih padina Vršine, na mjestu najkraćeg uspona do stare crkve sv. Jurja na vrhu Vršine. Teško je odrediti kada počinje život u Podstrani, ali nesumnjivo da je ona bila naseljena još u doba hrvatskih narodnih vladara, to jest prije kraja X. stoljeća.

Među selima koja su se prema dokumentu iz 1430. nalazila u poljičkom primorju, spominje se i Podstrana. Iz vremena turske vladavine u Poljicima sačuvalo se vrlo malo podataka o Podstrani. Iako su dolaskom Turaka nestala sva stara srednjovjekovna naselja na podstranskom području, Podstrana je nastavila postojati.

Također je vrlo rano nastala na sjevernom području današnje Podstrane i župa sv. Jurja, koja je  obuhvaćala područje sela Podstrane i Mirčalokve. Njezina župna crkva  sa seoskim grobljem nalazila se na Vršini iznad Podstrane, gdje su se sve do danas sačuvali. Doduše, nije sačuvan ni jedan dokument koji bi izravno potvrđivao postojanje župe sv. Jurja prije XV. stoljeća. Uza sve to, s velikom se sigurnošću može kazati, na temelju navedene isprave iz 1449., da je ona postojala neovisno o župi sv. Martina. U toj se ispravi, naime, govori o izboru novog župnika za sjedinjene crkve sv. Jurja u Podstrani i sv. Martina u Bilaju.

U sredini sela Podstrane nalazi se velika crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je donedavno bila župna crkva. Izgrađena je na istome mjestu gdje su se nalazile njezine prethodnice. Crkva sv. Ante izgrađena je u blizini stare župne crkve Bezgrješnog začeća, to jest u sredini koja je po vanjskom izgledu vjerojatno najstariji dio sela. Iako ona po vremenu gradnje ne spada među srednjovjekovne podstranske crkve, ipak je po vanjskom i unutarnjem građevinskom obliku vrlo rijetka i zanimljiva građevina. Prema kamenom natpisu s kamenog luka iznad južnih vrata, crkva se počela graditi 5. travnja 1666. godine.

Na planinskom vrhu Vršini, iznad sela Podstrane pokraj crkve sv. Jurja, nalazi se drugo staro groblje na kojem su se nekoliko stoljeća pokapali mrtvi iz Podstrane i Mirče. Zapadni dio toga groblja nalazi se u ograđenom dvorištu crkve, a sjeveroistočni je dio izvan ograde, pod kamenjem plitke polukružne gomile.

Podstrana je kontinuitet naseljenosti zadržala do današnjeg dana.

Ante Prolić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru