Čitateljima naše revije fra Marijan je rado odgovorio kako žive Hrvati u Sarajevu.

Za našeg posjeta Sarajevu vidjeli smo dosta rana, kako na pročeljima zgrada, tako i u ljudskim srcima. Uspijeva li Katolička crkva zaliječiti te rane?

- Katolička crkva iz ovog je rata izišla brojno smanjena. Nije riječ samo o broju katolika, nego i o starosnoj strukturi. U Sarajevu su ostali Hrvati starije životne dobi. Od oko 34.000 vjernika, koliko ih je ovdje živjelo prije rata, taj je broj sada više nego prepolovljen.

Osim ove vjerske zajednice na Bistriku, koje su se još zajednice uspjele održati?

- Osim crkve sv. Ante u Sarajevu, postoji još nekoliko župnih zajednica, no u svakoj od njih broj vjernika je prepolovljen. Pokušat ću ih nabrojiti: katedrala, pa župa sv. Josipa na Marijin dvoru, župa Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu, a bila je i župa sv. Josipa na Palama. U ratnim vremenima osnovana je župa sv. Franje u Dobrinji, a nedavno u novom dijelu grada, na Alipašinu polju, župa sv. Luke. Osim tih župa, postoje i crkve u kojima  se ljudi okupljaju, kao što je crkva sv. Petra i Pavla u Nedžarićima, gdje je naša Franjevačka teologija. Okupljaju se i u crkvi Kraljice sv. Krunice na Banjskom brijegu te u maloj crkvici sv. Vinka u Titovoj ulici. Dosta je crkava u kojima se ljudi okupljaju, no, na žalost, u svima njima broj vjernika značajno se smanjio u odnosu na prijeratno vrijeme.

Koliko je hrvatska katolička zajednica u Sarajevu marginalizirana i što se čini da se Hrvati vrate na svoja ognjišta?

- Ne znam koliko je u političkom i zakonodavnom smislu hrvatska zajednica marginalizirana, ali u praktičnom smislu sigurno jest. Sam broj Hrvata učinio je da je ona na marginama događanja, kulturnih i političkih. Istina, postoji nekoliko društava koja organiziraju kulturne priredbe, kao ovdje u našoj Galeriji sv. Ante, gdje se često organiziraju priredbe, glazbene večeri, tribine i razna predstavljanja. Što se tiče povratka, to je za sve nas bolno pitanje. Trebalo bi učiniti nešto jako veliko da se dogodi masovniji povratak. Pojedinačnih povrataka ipak ima. Ovo je ipak naš glavni grad, gdje je lakše doći do posla, ako ništa drugo, onda po političkom partitetu. Vrlo je važno reći da za ovakvu situaciju nisu krivi samo drugi. Krivnja je i na našem političkom vodstvu, koje je čak i poticalo iseljavanje, umjesto da djeluje na tome da se ljudi vraćaju. Šteta je da mi polako gubimo Sarajevo i da  Sarajevo prestaje biti i hrvatski grad.

Može li vaša franjevačka zajednica učiniti nešto da se neke stvari promijene?

- Mi kao vjerska zajednica djelujemo na razne načine. Brinemo se o svetištu sv. Ante, koje je jedno od najpoznatijih u Bosni. Otprije pedesetak godina u našem se samostanu okupljaju studenti, organiziraju se stalne studentske tribine. Treća vrsta djelovanja je pomoć siromašnima, tzv. Kruh sv. Ante. Mi, koliko možemo, mjesečno pomažemo oko 70 obitelji, po tome nas najviše cijene u Sarajevu. Četvrta je opcija kulturno djelovanje – organiziramo izložbe, glazbene večeri, književne tribine, osobito u suradnji s Napretkom. Po tom kulturnom djelovanju također smo prepoznati u Sarajevu.

Zoran Jurišić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru