• O nama
  • Pjesme
  • Deset godina Ogranka MH Podstrana

  • Podstrana
  • Turizam
  • Ja tako mislim
  • Gospodarstvo
  • Duhovnost
  • Sport
  • Društvo
  • Škola
  • Kultura

Home » Ja tako mislim » Hrvatsko pravosuđe – rak rana hrvatskog društva

Hrvatsko pravosuđe – rak rana hrvatskog društva

Objavio: Tino    Tagovi:      Datum:  September 15, 2011  |  Nema komentara



Posebno u ovim teškom vremenima, vidimo ljude koje svakodnevno susrećemo, naše bližnje, kako su veoma zabrinuti jer ne vide nikakav izlaz  u ostvarivanju svojih prava pred pravosudnim i upravnim tijelima. Mnogi  niti ne znaju čak i način kako bi ih ostvarili,  pa i ona koja nazivamo elementarnim ljudskim pravima.Najčešće se osjećaju bespomoćnima pa i ne pokušavaju ništa poduzeti u ostvarivanju svojih prava koja su im nepravedeno i protuzakonito uskraćena. Nikako ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da živimo u jednom sustavu koji po tom pitanju vrlo loše funkcionira ili pak nikako ne funkcionira. Ne možemo niti zatvarati oči pred činjenicom da je i ekonomska kriza u kojoj živimo na neki način “kočnica u funkcioniranju našeg pravosuđa”.

Zgrada trgovačkog suda u Zagrebu

Zgrada trgovačkog suda u Zagrebu

Po mom mišljenju kao ključne probleme moramo istaknuti slijedeće:

  1. dugotrajno vođenje sudskih sporova (posebno parničnih postupaka)
    Potrebno je opisati i objasniti zbog čega, posebno parnični postupci  koji se vode pred našim sudovima predugo traju i to vrlo često i više desetljeća, da se zbog navedene činjenice postavlja pitanje  je li uopće svrsishodno vođenje tako dugotrajnog parničnog postpka od kojeg na kraju nema zadovoljavajućeg rezultata, ni za tužitelja, ni za tuženika? Kada govorimo o ovom problemu potrebno je istaknuti postojanje, uvjetno rečeno, jedne pravne praznine u našem Zakonu o parničnom postupku (ZPP). Naime, nakom prvostupanjske presude ili rješenja, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom drugostupanjskom Županijskom sudu, a čije vijeće povodom izjavljene žalbe može donijeti slijedeće odluke:
    a-potvrditi presudu prvostupanjskog tj.Općinskog suda
    b-preinačiti presudu prvostupanjskog suda
    c-vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, navodeći u obrazloženju takvog ukidnog rješenja što je u konkretnom parničnom postupku prvostupanjski sud sve propustio učiniti, uz nalog u obrazloženju da se prilikom ponovnog suđenja provedu sve propuštene radnje.
    Nakon  iznesenih pojašnjenja za zaključiti je da se nakon vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ponovno donosi prvostupanjska presuda, na koju ponovno nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom sudu.Sve se ovo može ponoviti bezbroj puta i to bez ikakvih posljedica za sud i suca.Ja, kao odvjetnik, znam odgovoriti svojim strankama kada mi postave pitanje koliko će dugo trajati njihova parnica, pola u šali a pola u zbilji:”Od sada pa do vječnosti.”Upravo zbog toga što na ovo pitanje za sada odgovora nema, ovo sve omogućuje stranci koja  želi zbog svojih interesa odugovlačiti parnični postupak, veliku zlouporabu procesnih ovlaštenja.
  2. Drugi problem koji je u kontradikciji s prvoopisanim problemonm je odrađivanje rada “na normu ” sucima i to kao da se predmeti nalaze na tvorničkoj traci  te se pod svaku cijenu mora riješiti određeni broj predmeta u određenom roku.Ovaj problem nije novijeg datuma već egzistira na našim prostorima još od vremena komunizma. Na žalost, ovakva se situacija i ne pokušava riješiti nego postaje sve uočljivija. To po mom mišljenju na život i sigurnost ljudi, i sudaca i odvjetnika, tuženika i tužitelja ima sve teže i teže posljedice.Rezultat svega iznesenog je da  naročito u parničnim, a donekle i kaznenim postupcima, dokazni postupak (a što znači odluka o meritumu spora) vrlo površan, pa skoro da se zanemaruje a sve u cilju što bržeg rješavanja to većeg broja predmeta bez obzirana da li je  predmet rješen po pravilima struke.Ovo je sve zbog želje naše izvršne vlasti za ulaskom u EU pod svaku cijenu, pa čak i pod cijenu sudbina onih ljudi koji su stvarali i branili ovu državu. Potrebno je još dodati da su u dokaznom postupku vještačenja vrlo skupa, a to znači da je traženje stručne  i ljudske pomoći suda veoma skupo, te tako nešto mogu sebi priuštiti samo bogati i moćni.
  3. I na kraju potrebno je nekoliko riječi reći o velikom  uplitanju izvršne vlasti u sudsku. Posebno se ovo odnosi na dio sudskih sporova u kojima se pod svaku cijenu želi zaštiti državni proračun ili pak protuzakonito puniti državni proračun (u situacijama kada sama država želi izbjeći svoje obveze kao što su npr.tzv.zeleni ugovori o kojima smo pisali u predhodnim brojevima). Uz to se također u rad sudova upliće i krupni kapital (indirektno politika), što donosi situaciju da velike i fiancijski jake tvrtke gotovo nikada ne gube sudski spor. Za sada izgleda da su povoljne odluke sudova samo za bogate i moćne, a to sve još uvijek omogućavaju odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o kaznenom postupku. A o političkom utjecaju na neovisnost sudstva da i ne govorim. Sve to donijelo je situaciju da pred sudom ljudi više nisu jednaki, da su bogati i politički zaštićeni privilegirani u odnosu na običnog “malog” čovjeka. A pošteno i neovisno sudstvo temelj je svake pravne i pravedne države.
  4. Još je za pripomenuti kako se suđenja pred našim sudovima  i to u kaznenim postupcima, kao što je suđenje hrvatskim generalima i braniteljima odvija po nalozima svjetskih moćnika ( znači  opet po diktatu političara), bez valjanih dokaza ili bez njih, ili pak po konstruiranim i izmišljenim “novinskim” natpisima, koji i tuže i sude i donose presude. Ukoliko takva suđenja ne donesu prsudu kakvu traže moćnici i “novinari -plaćenici tada se u medijima vrši nečuven medijski teror i na suca i na presudu i okrivljenika, dok se suđenje ne ponovi i “krivci” ne pošalju u zatvor. U suštini takva suđenja i osuđujuće presude su presude čitavom hrvatskom narodu. Uistinu gadljivo!

Zaključak

Teško je ukratko u novinskom tekstu reći o svim problemima hrvatskog pravosuđa koje se pretvorilo u gorući problem našeg društva. Evo tek nekoliko prijedloga koji bi pripomogli bržem, pravednijem i stručnijem radu sudova:

-    Da bi se samnjio velik broj nerješenih predmeta pred našim sudovima potrebno je utrošiti trud i vrijeme u postupak mirenja, kulturu ponašanja te sustavnu edukaciju ljudi.

-    Učiniti sve da se pravoduđe oslobodi diktata političara i drugih moćnika (financijskih, svjetskih i dr). Nažalost ova je praksa u svim državama svijeta, ali kod nas je doživjela neviđene razmjere. Dešava se situacija da suci odlaze na bolovanje ili traže psihijatrijsku pomoć jer više nisu u stanju zbog svoje savijesti raditi ovaj posao.

-    Naša zakonodavna vlast mora donositi takve zakone koji će biti razumljivi, precizni i jednoznačni, a ne da se mogu preširoko tumačiti, te da su loše praćeni određenom sudskom praksom. Jer nam se dešava da suci tumače zakonske akte kako ime se prohtije, a to sigurno nije dobro niti za one koji se sude niti za pravosuđe ni za našu državu. Jasno je da su zakoni inače uopćeni, ali treba se potruditi da se dadu autentična logička i gramtička tumačenja svrhe zakonskog teksta i njegove primjene. Inače, sve će se pretvoriti u onu uzrečicu, da kadija i sudi i tuži, ali po babi i po stričevima. Ako se tako nastavi, postavlja se pitanje vjerodostojnosti pravde i pravosuđa, ravnopravnosti ljudi pred sudovima te  njegove svrhe. Jer ako se presude ne donose po slovu zakona onda je bolje da se ni ne sudi. Od lošeg suđenja gore je jedino  protuzakonito suđenje.

Odvjetnica Ines Bošković Sorić


    Podijeli ovo
O autoru
Tino



Želite li komentirati?





  Cancel Reply

« Izložba „Poljičko-omiški kraj u prošlosti i danas“
Susret ogranaka MH Čapljina i Podstrana: Pjesnički susret na Trebižetu »
  • Novi članci

    • Županijsko natjecanje osnovnih škola u KOŠARCI za djevojčice
    • Ženska klapa „Ankora“
    • O staroj i novoj arhitekturi Podstrane
    • Braniteljska udruga Podstrana
    • Bartulovićkine Izabrane pjesme
    • Sveto u pučkoj duši
    • Hoćemo li sutra živjeti od mora?
    • Podvodni ribolov
    • Odgojni utjecaj obitelji
    • Kratki sažetak „Noćnjaka“ 2012.
    • Cijeli život uz glazbu
    • Zorana Ivanković stekla titulu doktora znanosti
    • Bodybuilding kao životni izbor
    • Koliko smo pismeni?
    • Književni počeci



 

 
Podstranska revija | Izrada i održavanje MiNet studio d.o.o.