Pisati o Ljubi Stipišiću Delmati je vrlo jednostavno, a i vrlo teško. Jednostavno jer je njegov opus vrlo velik, a teško jer se treba odlučiti odakle početi. Da li pisati o Ljubi skladatelju, ili Ljubi maestru, poeti, slikaru, sakupljaču narodnih pjesama, kao i narodnih lijekova, narodnih mudrih izreka itd. Ljubo Stipišić Delmata, kako to gordo zvuči. Poseban čovjek s bezbroj vrlina. Čovjek pun mudrosti i poštenja. Nadasve je volio ljude, a posebno one male i zapostavljene. Jednostavno rečeno bio je erudita i filantrop. U poslu kojeg je obavljao bio je perfekcionist. Novac mu nije predstavljao puno, osim za skromnu egzistenciju. Obitelj mu je bila na prvom mjestu. Ako si stekao povjerenje kod njega, mogao si biti siguran da te neće napustiti. Jednostavno, bio je u svemu naj. Čovjek velikog znanja sa širokim pogledima na suvremeni svijet. Nije se dodvoravao nijednom sustavu, drugim riječima bio je svoj, spreman spavkog trenutka pomoći. Nadasve je cijenio prijatelja.

Kroz svoj životni vijek njegovom zaslugom je formiran Omiški festival koji je očuvao kulturu pjevanja dalmatinskih klapa. Radio je na tome da se diljem Lijepe naše oformi što više pjevačkih skupina, koje će promovirati klapsko i sakralno autohtono pjevanje Dalmacije. Bio je osnivač mnogih klapskih smotri, nabrojiti ih bio bi poduži spisak. Dovoljno je samo reći: Omiški festival, koji je podstrek za sve nastale smotre. Na prvom omiškom festivalu 1967. God. Je sudjelovalo jedanaest klapa, a danas je prisutno na stotine klapa diljem Hrvatske. Čak se pojavljuju klape izvan Hrvatske, u Švicarskoj i Australiji, koje su sastavljenje od autohtonih stanovnika i pjevaju dalmatinske pjesme čakavicom. Na prvom Omiškom festivalu je nastupio i Oktet DC, njemu najdraže pjevačko tijelo kojeg je vodio punih 30 godina. Bio je alfa i omega u Oktetu DC. Mi koji smo pjevali bili smo podložni i slušali ga do u tančine. Zasljugom Ljube Stipišića Delmate, a i našim zalaganjem, Oktet DC je stasao u lidera klapskog pjevanja. Godine 1973. Počeo je s Oktetom DC obrađivati ciklus svojih pjesama nazvan Intrade, te na 7. Omiškom festivalu Oktet DC izlazi u takmičarskom dijelu kompniranom i izvornom. U komponiranom dijelu izlazimo sa Stipišićevom najpoznatijom skladbom „Dalmatino, povišću pritrujena“ koja pobire sve nagrade, počev od stručnog žirija, publike, nagradu za najbolju izvedbu i nagradu Večernjeg lista.

Od tada nastupa jedno novo razdoblje u klapskom pjevanju. Da ne bih nabrajao sve pjesme dovoljno je spomenuti snimljeni materijal pod imenom „Antologija 1965.-1995.“ Oktet DC Vranjic, dirigent Ljubo Stipišić. Uz Oktet Dalmacija Cement vodio je mnoge klape. Spomenuo bih: Trogir, Vokaliste Salone, Chorus Cantores Vranjic i mnoge druge klape diljem naše domovine. Odazivao se na molbe davanja savjeta u vođenju klape, pa čak bi ako je zamoljen vodio po nekoliko proba. Njegov rad s klapama odisao je ozbiljnošću bez imalo površnog popusta. Na binu se nije izlazilo ako program nije uvježban do u tančine. Raspričao sam se samo o pjevanju klapa, no Ljubo Stipišić Delmata je bio i vrstan čakavski poeta. Pisao je tekstove gotovo za sve svoje skladbe. Sjećam se pred ženidbu mog sina sam ga zamolio da uvježbamo jednu od Ave Marija. To je bilo četiri dana pred vjenčanje. Rekao mi je: „Ja sutra na probe dolazim s prigodnom skladbom“ i tako je komponirao skladbu s naslovom „O sine moj, o kćeri moja“. Dakle, tu istu večer je skladao spomenutu prigodnu pjesmu i napisao tekst, te u tri dana uvježbao mene i mog prijatelja Vitomira Mikelića. Skladba je ostavila takav dojam na vjenčanju u crkvi da je po završetku nastao tajac nekoliko trenutaka, a onda gromoglasan pljesak. Eto, to je bio Ljubo Stipišić Delmata. Ništa ga nije moglo iznenaditi, uvijek je imao rješenje.

Moj zadnji susret s Ljubom je bio 24. rujna 2011. god. kada smo ga posjetili u bolnici ja i prijatelj Joško Prijić, prvi tenor Okteta DC. Ljubo nas je dočekao s takvim veseljem da su mu potekle suze radosnice. Dalo se naslutiti iz razgovora da se oporavio i da će za nekoliko dana biti upućen na kućnu njegu. Došao je kući, ali na kratko, njegovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo, te je ponovno hospitaliziran. Zdravstveno stanje se iz dana u dan pogoršavalo i nakon nekoliko dana borve između života i smrti, ispustio je svoju plemenitu dušu.

Mi, njegovi pivači iz Okteta DC i Chorusa Cantoresa, čuvši za smrt našeg maestra i prijatelja ostali smo  zatečeni i tužni. Počašćen sam što sam bio njegov pivač i prijatelj. Na kraju bih citirao dio iz njegove pjesme:

 

Ako vas svit dico moja?

Ako vas svit dico moja

bude štucigava

da van je ćaća bi siromaj

s glavon vanka maca.

Špjegajte in sve isto

Da san van ostari

Sve dare ovog siromaškog tila.

Ostavjan van dico moja

Sve porte i puntine

Sve betule dalmatinske…

 

Završio bih riječima: Umro je veliki čovjek i umjetnik Ljubo Stipišić Delmata. Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Jure Benić

Vranjic, 20. listopada 2011.

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru