• O nama
  • Pjesme
  • Deset godina Ogranka MH Podstrana

  • Podstrana
  • Turizam
  • Ja tako mislim
  • Gospodarstvo
  • Duhovnost
  • Sport
  • Društvo
  • Škola
  • Kultura

Home » Ja tako mislim » Povodom sedmomilijarditog stanovnika ovog planeta

Povodom sedmomilijarditog stanovnika ovog planeta

Objavio: Tino    Tagovi:      Datum:  November 22, 2011  |  Nema komentara



Kada Jug (i Istok) nahrupi na Sjever (i Zapad)…

Dana 31. listopada 2011. godine svijet je obilježio rođenje svoga sedmomilijarditog stanovnika. Bio je to povod za brojna razmišljanja o onome što ta brojka može značiti za ovaj planet. Tijekom devedesetih godina vodeći u tim demografskim promišljanjima na hrvatskom primjeru bio je don Anto Baković, da bi ga danas u tome zamijenili demografi od struke, ništa manje zamišljeni i zabrinuti.

Ovih se pak dana oglasio možda i “svjetski prvak“ u disciplini “zapadnjačkog demografskog pesimizma“, istaknuti američki političar i publicist Pat Buchanan, svojedobni savjetnik triju predsjednika SAD-a, i sam predsjednički kandidat 2000. godine i, među ostalim, pisac svjetske uspješnice “Smrt Zapada“ (2003.).

“Demografija je sudbina“, ponovno upozorava on u svojoj stalnoj kolumni u uglednom časopisu “The American Conservative“, potaknut upravo spomenutom brojkom, koja će se do polovine ovoga stoljeća popeti na 9,3 milijarde.

Osnovno je, dakle, da Zapad umire i to vrlo brzo. U Europi, recimo, nijedna zemlja, osim pretežito muslimanske Albanije, ne postiže prirodni prirast, koji bi makar nadomjestio postojeće stanovništvo. Stanje je pak najgore među kršćanskim i slavenskim narodima i državama raspalog Sovjetskog Saveza. Rusija je nakon propasti SSSR-a sa 150 milijuna spala na 140, a do 2050. godine izgubit će ih još 24 milijuna. Ukrajina je od osamostaljenja 1991. godine ostala bez 6 milijuna ljudi, a do sredine stoljeća bit će ih još 10 milijuna manje; Bugarska je na istom tragu. Tri pribaltičke zemlje Letonija, Litvanija i Estonija s ukupno 8 milijuna spast će 2050. na samo 5,7 ili približno na trećinu manje.

Velike zapadnoeuropske zemlje možda izgledaju bolje, ali tek naizgled. Velika Britanija će, recimo, do sredine stoljeća svoje pučanstvo povećati za 12 milijuna, ali samo doseljavajući strance, većinom iz svojih nekadašnjih kolonija; inače stopa prirašataja domaćeg stanovništva je već tri i pol desetljeća ispod ništice. Nijemci ne mogu računati ni na to – do 2050. godine bit će ih 8 milijuna manje u odnosu na današnja 82 milijuna. O stanju pak svoje domovine, koja demografske stvari rješava na svoj način “useljeničke zemlje“ par excellence, najbolje govori naslov Buchananove najnovije knjige – “Samoubojstvo jedne velesile“.

Istodobno dok Zapad ili pak Sjever izumiru – Jug se pa i Istok eksplozivno množe. Afrika će, do sredine stoljeća, svoju današnju 1 milijardu udvostručiti, dok će pučanstvo šest najbrojnijih islamskih zemalja (Indonezije, Egipta, Bangladeša, Pakistana, Nigerije i Turske) skočiti s današnjih 885 milijuna na čitavu 1,36 milijardu.

I što onda? Siromašni, ali plodni Jug selit će se na bogati, ali jalovi Sjever, Istok na Zapad. S kojim posljedicama? “Rasnim i vjerskim sukobima“, odgovara Buchanan. Do nedavno je to na Zapadu bilo “politički nekorektno“ reći – a u Hrvatskoj je to i dalje – ali tih sukoba je već sada toliko da su svi vodeći europski državnici (Merkel, Cameron i Sarkozy) nedavno proglasili još jučer nedodirljivi multikulturalizam – “potpuno propalim“.

Umjesto njega, dogodit će se ono što je još 1975. godine u Ujedinjenim Narodima predvidio tadašnji alžirski predsjednik Huari Bumedien: “Jednog dana milijuni ljudi napustit će južnu poluloptu ovoga planeta i nahrupit će ne sjevernu – ali ne kao prijatelji. Doći će kao osvajači, a osvojit će je tako što će je naseliti svojom djecom. Pobjedu će nam donijeti utrobe naših žena“.

A evo što će to značiti u čisto geografskom i geopolitičkom smislu: Kinezi će vratiti ruski daleki Istok, izgubljen u 19. stoljeću, Meksikanci će vratiti Kaliforniju, Teksas i druge zemlje izgubljene u tom istom vremenu, a Arapi i muslimani dobit će – također demografskim putem –  bitke kod Poitiersa i pod Bečom , davno izgubljene od (tadašnjih) europskih kršćana i preplaviti Europu.

Neke Europljane ove bi spoznaje mogle uznemiriti, a neke i ne bi. Tako je svojedobno riječki profesor Nenad Miščević u jugonacionalističkom Novom listu napisao kako se čudi što se Hrvati brinu zbog svoga izumiranja, jer, kaže, ako u ovoj zemlji uskoro ne bude njih – bit će u njoj “nekih drugih ljudi“. Ili, kako reče Buchanan, “demografija je (naša, vaša i svačija) sudbina“.

Joško Čelan


    Podijeli ovo
O autoru
Tino



Želite li komentirati?





  Cancel Reply

« Umjetnik u drvu – Tomislav Čule
Općina Podstrana u Vukovaru »
  • Novi članci

    • Županijsko natjecanje osnovnih škola u KOŠARCI za djevojčice
    • Ženska klapa „Ankora“
    • O staroj i novoj arhitekturi Podstrane
    • Braniteljska udruga Podstrana
    • Bartulovićkine Izabrane pjesme
    • Sveto u pučkoj duši
    • Hoćemo li sutra živjeti od mora?
    • Podvodni ribolov
    • Odgojni utjecaj obitelji
    • Kratki sažetak „Noćnjaka“ 2012.
    • Cijeli život uz glazbu
    • Zorana Ivanković stekla titulu doktora znanosti
    • Bodybuilding kao životni izbor
    • Koliko smo pismeni?
    • Književni počeci



 

 
Podstranska revija | Izrada i održavanje MiNet studio d.o.o.