Odlaskom Ljube Stipišića Delmate u pramčioke raja, njemu se možemo vraćati samo prebirući drage uspomene druženja s tim dobrim duhom dalmatinske svekolike baštine, slušajući njegove skladbe, listajući njegove knjige, od kojih su neke još u rukopisima. Njegovu ostavštinu digitalizirala je Narodna knjižnica Zadar, čiji je šjor Ljubo bio kum, i koja je 29. studenoga na koncertu u čast Ljubi 29. studenoga 2011. predstavila novu opsežnu knjigu IDENTITET s notama tisuću skladanih i zapisanih skladbi te ostalih priloga, kada je utemeljena i Zaklada Delmata. Od njegovih dvadesetak objavljenih knjiga stihova, igrokaza i notarija najmanje se spominjao njegov prvijenac – zbirka aforizama AKVARIJ ZA SPERMATONAUTE, koji je u vlastitoj autorskoj nakladi tiskan 1970. godine u Slobodnoj Dalmaciji, što je bila rijetkost u to doba. Zapisao bih nekoliko riječi o sudbini te vrsne i formatom neobične knjige.

Kao zaljubljenik u aforističku vrstu izričaja, obradovala me ta Stipišićeva na čijim se koricama autor jedini put potpisao kao Ljubče, kako su ga zvali neki prijatelji, prije nego je nadvladao njegov novi nadimak Delmata. Prepisao sam tridesetak dragih mi aforizama iz te knjige, koju sam pronašao u antikvarijatu, i koju sam nekome posudio za sva vremena, ali se sjećam da je jedan aforizam u knjizi bio crnom bojom prekriven, ali se ni u gledanju stranice kontra svjetlu nije uspijevalo naslutiti o kojoj je nepoćudnoj misli riječ. Nisam znao je li do državni cenzor prekrižio u tiskari, je li to puki štos kojim se grafički htjelo reći da je knjiga tiskana u totalitarnom režimu u kojem nije bilo slobode misli i riječi, ili je sam autor naknadno zacrnio neki aforizam, kako ga državni tužitelji nakon slamanja Hrvatskog proljeća ne bi utjerali koji mjesec u zatvor.

Iako sam početkom devedesetih godina Delmatu i osobno upoznao te se često viđao na Radio Splitu, gdje je bio priredio zapažene serijale emisija Delmatske svečanosti i Iz tonskih zapisa i bilježnica Ljube Stipišića, tada ga nisam htio pitati o tom “(auto)cenzuriranom” detalju, a kako mi je kazao da aforizme i dalje piše, iz svojih rukopisa krasopisom mi je dostavio tridesetak novih aforizama, i od svih njegovih mudroslovica izabrao sam dvadesetak satiričnih misli koje sam i objavio u prvoj Antologiji hrvatskog aforizma (tiskana 1993. u Mostaru i čija je naklada pretežitom dijelom planula u ratnim sukobima!).

Kada je šjor Ljubo othodio nebeskim stazama, poželjeh ponovno nakon tridesetak godina prolistati njegovu zbirku aforizama i posudih je u Sveučilišnoj knjižnici Split. I otvorilo mi se nekoliko novih pitanja! U njoj nema niti jednog zacrnjenog aforizma?! Ili je to bila za Titovo doba opasna misao, koja je u tom sveučilišnom primjerku “zaboravljena” biti prekrižena: Leukemija je sušta suprotnost komunizmu: naime, bijela krvna zrnca proždiru crvena. No, možda je ta Stipišićeva knjiga doživjela i dva izdanja, a da obvezni primjerak drugog izdanja te zbirke nije dostavljen Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Tu sumnju posebno pojačavaju semantički različiti oblici nekoliko aforizama (kao lektor potpisan je Josip Rodin)! Evo dva primjera: u danas posuđenom primjerku nalazim prvi oblik aforizma, a u svojoj arhivi mi je zapisan oblik koji je autor Stipišić vjerojatno brusio i dotjeravao:

Prijatelju možeš dati krv i stoput, neprijatelju – jednom.

Prijatelju možeš krv dati i 100 puta, neprijatelju jednom!

Šaljivčinama se gotovo sve oprašta, dok se ozbiljnima ne oprašta ni društvo šaljivčina.

Šaljivcu se štošta progledava kroz prste, dok ozbiljnoj osobi se ne prašta ni društvo šaljivca.

Prolistajmo ponovno Ljubčinu nastupnu knjigu Akvarij za spermatonaute (s kratkim filozofskim predgovorom stanovitog J. S.), koja donosi četiristotinjak šaljivih i satiričnih misli o čovjeku i svijetu, razvrstanih u četiri ciklusa – Prenapućeni, Poludačina, Azil i Vukojebina. Naslov knjige vjerojatno odgonetamo u istinitoj misli: Ljudi kao i spermatozoidi: svi se grozničavo utrkuju, a samo će poneki stvarno i živjeti. Autor je sjajno opisao tu najkraću književnu vrstu: Aforizam je sažeti ispljuvak koji zarazi druge, a boluje autor. O smijehu će zapisati još zanimljivih domišljaja:

Škrtac čak i osmijeh uskraćuje darovati drugima, radije prima podsmijeh.

Humoristi su mladenačka bora čovječanstva.

Smijeh ljudski jest mreškanje mora pod vjetrom, ali taj nagovještaj nikada ne prožimlje more do dna.

Zemlja je očito klub za smijeh neke druge planete.

Tko se zadnji smije – najslađe mu se smiju.

Delmata je otvorenih očiju i britka pera gledao u društvenu zbilju, ekološki je prosvjedovao protiv tvornica koje su sijale smrt u Kaštelanskom zaljevu:

Budući da su nestale vjetrenjače, Don Quijoti jurišaju na – tvorničke dimnjake.

Svi su pjesnici i proroci, a barba Ljubče je naslutio suvremene prosvjede i huliganstvo, ili “bijelu kugu” i demografsko venjenje u nas:

Nekada je mladež lila suze zbog ljubavi, danas i zbog suzavca.

 „Imao otac tri sina, jedan bio lud!“ Još malo pa će se držati ludim otac koji ima troje djece!!!

Nekada je mladež lila suze zbog ljubavi, danas i zbog suzavca.

Ljubo je počeo skladati u trinaestoj godini, bavio se i slikarstvom pa su u knjizi i autobiografski pogledi na umjetnike:

Rađaju se kompozitori za laku muziku, za tešku muziku i za teško muzici.

Od ključeva čovječanstvu je najviše dao violinski ključ.

Slikanje je hobi mnogih muzičara, a slikanje i muzika hobi mnogih mislilaca.

Tko pjeva, zlo ne misli; tko misli, uopće ne pjeva.

Tu je Ljubinu misao, ponešto promijenjenu ili bez zareza, mnogo godina nakon njega potpisivalo desetak autora, kao i sljedeću varijaciju: Kada bi kroz klance dovikivao: kapitalistiiii… egzistencijalistiii… nudistiii… itd. jeka bi odgovarala: …isti … isti… itd.

Kao veliki vjernik, pisac se žestoko obračunava s pobornicima pobačaja:

Ipak djeca nisu toliko nezahvalna: majke su ubile više djece nego djeca majki.

Kontracepcija je pisanje pisama koje primalac nikada neće pročitati.

U tadašnje službeno bezbožno dobo ateista aforist je smjelo potpisao i ove misli:

To je bio čovjek od principa, busao se: bezboštvo je dika! A umiro: dajte svećenika!

Pakao je magareća klupa neba.

Najveće čudo koje je Gospod Bog učinio jest što je stvorio čovjeka – koji sumnja u to čudo.

Potpuno je uspio onaj, koji ima oca admirala i strica kardinala.

Ako od svećenika zahtijevamo potpuno odricanje od vlastitog života, onda mu dopustimo i brak.

Zbirka vedrih mudroslovica pršti od životne energije, Erosa i Thanatosa, od velikog Ljube možemo učiti i o temi smrti:

U životnoj križaljci najcrnje prođu koje riješe – vodoravno.

Mrtvi nisu oni koji nisu s nama, nego mi trenutno nismo s njima. 

I sa sprovoda žure: znači, opet ništa nisu shvatili.

Stipišić je osobito duhovit u pošalicama o ljubavi i braku, tu mu se za puritanski duh „omaklo“ i nekoliko prostijih izraza, zbog čega vjerojatno u zreloj dobi nije bio sretan, ali “grijesi mladosti” su neizbježni na putu ljudskog sazrijevanja.

U životu kao i u javnoj kući – ponekad naiđeš i na poštenu kurvu.

Službeni brak je početak miješanja – trećih.

I na atletičarskoj stazi žena će s većim grudima prije – stići do cilja!

I najsmioniji alpinisti su poklekli pred – Venerinim brijegom.

Ženu obožavaj – da ne bi zgriješio – s drugom. Ne divi joj se, da ona ne bi zgriješila – s drugim.

Dobra žena od zlog napravi dobrog, od dobrog napravi papučara.

Uzalud je odvajati želudac od ljubavi, kad i guzica ima oblik srca.

Sudbine žena su kontrastne: jedne zarađuju za goli život, druge od – golog života.

Neusporedivo više ima prostituiranih muških duša, nego prostituiranih ženskih tijela.

U ludim se godinama boluje od prostote, u zrelima od prostate.

Gotovo nema čitatelja koji se neće prepoznati u barem jednom grijehu po kojima Stipišić beskompromisno i neuvijeno granatira mišlju, svojim perom neoportuno probada čireve društvenih obrazina, ne štedeći ni svoje mladenačke ludosti i zablude, pa vjerojatno mnogim malograđanima, podmićenicima i snobovima nije bilo ugodno uzeti u ruke ovu klasičnu knjigu hrvatskog aforizma u soc-komunitičkom režimu. Većina aforizama i u svom petom desetljeću djeluje svježe i aktualno, svjedočeći kako je naš Ljubo već na početku svoje književne plovidbe zaveslao snažnim i jakim zaveslajima, ispisavši svoju najiskreniju i ponajbolju knjigu, terapeutsku za sve naše poroke, zbirku dostojnu baštinjenja.

Mladen Vuković

Ljubina mislionica

Plemići ne pričaju o plavoj krvi kad im se daje transfuzija.

Suze su nijema abeceda bola.

Nekada su ljudi prodavali ljude, danas ih kupuju.

Nepripitomljene ljude kao i životinje ‑ držimo u kavezima!

Netko je velik jer se žrtvovao za mnoge; netko jer su mnogi žrtvovani za njega.

Ne raspravljajte s istomišljenicima – sukobit ćete se!

Pod sunčevim svjetlom iskah a ne nađoh pravog čovjeka; po mjesečini iskah a ne nađoh pravu ženu.

Utješno je što umjetnost ne pozna granica, a neutješno je što ih ne poznaju ni umjetnici!

Svijet citira mrtve filozofe, a slijedi žive govornike.

Dio svijeta je tašt, a još gore je što mu preostali dio zavidi.

Na dlanovima su nam prestale rasti dlake kada smo počeli pljeskati.

Boriti se za golu istinu, pornografija je svake revolucije.

Svijet će postati bolji kada državnici postanu bolji.

Ljudi kao i brojevi; svaki deseti ima nulu.

Ukorak s vremenom idu samo oni koji idu ispred vremena.

Mnogi ljudi petkom ne jedu životinje, ali svih sedam dana žderu ljude.

Jedino obješenome dozvoljavamo da bude iznad nas.

Do sreće – sreća nam ne da!

Toliko crnih stvari potekne iz nacije kad počne jesti bijeli kruh.

Mnogi su shvatili vrijeme, ali ono njih nije.

Pred par milenija ljudi su jeli ljude; pred par decenija ljudi su ložili ljude!

Upoznao sam toliko upornih vegetarijanaca kojima su pogledi na svijet uporno ostali mesožderski.

Poneki imaju tako oskudnu kulturu, da ne mogu biti ni snobovi.

Novac možda ne donosi sreću, ali donosi kamate.

E, kad bismo mogli pamtiti kao i zlopamtiti!

Poneki su napravili karijeru na stranim jezicima, ali većina sa zlim jezicima.

Gotovo je sramno kada umjetnik nadživi svoja djela.

Optimist me asocira na lošu optiku.

Nastoj da ti društvo ne okrene leđa, jer bi moglo učiniti nuždu.

Piješ li ko deva? Jedeš li ko vuk? Sigurno ne radiš kao čovjek!!!

Zapamti dan kad si primio prvu „plavu kuvertu“. To je datum tvog prostituiranja.

Ljubo Stipišić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru