Tomislav Čule, ili Toma, kako ga u Podstrani već godinama poznajemo, naslijedio je tradiciju izrade kućnog interijera u drvu od svog oca i djeda. To ne bi bilo ništa neuobičajeno da ovaj skromni stolar nije ovaj posao digao na veću razinu, tako da se njegovi radovi mogu smatrati već kao primijenjena umjetnost. Danas živi u obiteljskoj kući u Gornjoj Podstrani, koju je izgradio svojim trudima, a u njoj je  njegova radionica u kojoj još uvijek radi. Mada se nalazi  u godinama kada se može mirne duše otići u mirovinu, Tomo i dalje radi jer je drvo njegov život.

-        Moj je djed bio stolar, moj otac, a evo taj posao nastavio je i moj sin. Završio sam srednju tehničku strukovnu školu u Splitu, potom sam radio u poduzeću Rad iz Splita, vodio razne poslove, kao uređenje interijera hotela Lav, brojne poslovnice Splitske banke i zlatarne. Jedno vrijeme radio sam u Hamburgu u Njemačkoj na uređenju interijera za ekskluzivne jahte za arapske šeike. Sve jahte su bile unikati, a posao je dobilo nekoliko izabranih stolara iz splitskih poduzeća. Među njima i ja.

-        Kad je započeo Domovinski rat vratili ste se u Hrvatsku?

-        Da, čim je počeo rat vratio sam se braniti Hrvatsku. Bio sam u 113., pa poslije u 4. brigadi Kad je rat završio moje poduzeće je likvidirano. Otvorio sam svoje poduzeće «Drvocentar» i radio na obnovi Hrvatske. Dugo sam bio u Škabrnji, sve dok se kuće nisu obnovile. Uz to sam radio i na nekim objektima na plaži Bačvice i brojnim drugima.

-        Jedna od zanimljivosti je da je Vaša firma izgradila i poklonila tronove – sjedala za papu Ivana Pavla II, kada je papa bio u posjetu Splitu 1998. godine.

-        Napravili smo tri trona, jedan na Žnjanu, jedan u Solinu i jedan u biskupiji u Splitu. O tome se pisalo i u novinama.

-        Kako je danas raditi, kako naplatiti ono što se napravi?

-        Danas biram poslove. Sve što radim to su unikatni poslovi. Ne radim sa firmama koje ne plaćaju, kao Konstruktor koji mi je i danas dužan. Osim toga radimo kao obiteljska mala firma, ja , sin i još jedan radnik. Jedino se tako, nažalost, danas u Hrvatskoj može raditi.

-        Koje drvo ti je najdraže, u čemu radiš svoje uratke?

-        Slavonski hrast se pokazao kao drvo koje je cijenom i kvalitetom bez premca u stolarskim poslovima. Istina ima i drugih kvalitetnih drva, kao ariš koji je idealan za vanjske prostore. Ostala kvalitetna drva kao mahagonij, ebanovina i tikovina su, nažalost, preskupa za prosječnog čovjeka. Ja radim malo, po narudžbi, interijere, stubišta, ormare, vanjska vrata, sve što naručitelji požele.

-        Želim Vam u svoje ime, a vjerujem i u ime čitetelja dug život i uspješno poslovanje, kako bi i brojni naši mještani u svojim kućama uživali u rukotvorinama Vaših proizvoda. Jer ništa nije ljepše od drvene stolarije, pogotovo našeg domaćeg drveta, slavonskog hrasta, koji je svojom bojom, čvrstoćom i kvalitetom kralj među drvima.

Zoran Jurišić

Podijeli ovo

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

O autoru